Ministar znanosti i obrazovanja u vladi Andreja Plenkovića je dokazani plagijator. Zaključak je to Odbora za etiku kojeg je imenovao Sabor. Barišić je, unatoč činjenici da mu je dokazano plagiranje znanstvenog rada, odbio dati ostavku, te napao one koji su se usudili propitkivati njegovo plagiranje. Tim potezom Barišića i njegovog šefa, premijera Andreja Plenkovića koji se već danima odbija oglasiti o aferi, postalo je jasno da su stvari otišle predaleko. Ako ministar znanosti i obrazovanja u vladi jedne demokratske republike, članice Europske unije, može biti dokazani prepisivač, a da se pri tome premijer ne smatra pozvanim uopće reagirati, onda bilo kakve ideje o poštenju, čestitost i odgovornosti u sustavu obrazovanja i znanosti padaju u vodu.

Ako premijer Andrej Plenković ne vidi apsolutno nikakav problem u tome da dokazani plagijator vodi ključan resor za budućnost svake države, onaj znanosti i obrazovanja, u čemu je onda uopće problem s plagiranjem odnosno prepisivanjem? Kako će nakon Barišieve nekažnjene afere bilo koji profesor moći pogledati u oči učenika ili studenta kojeg uhvati u prepisivanju i reći mu da je to krajnje neetično i nedozvoljeno u znanosti i obrazovanju? Kako će ga sankcionirati, ako takve sankcije ne postoje na neusporedivo višim razinama u Hrvatskoj, pa ni u vrhu izvršne vlasti?